23.01.2008.

Extra vijesti za Rossonere

Ancelotti na vrhu u 2007.
Milanov trener Carlo Ancelotti dobio je priznanje za najboljeg trenera po IFFHS (Međunarodna organizacija za nogometnu povijest i statistiku) .

Nogometni statističari su već proteklog tjedna imenovali Juventusovog Gigija Buffona za najboljeg vratara na svijetu.

Osvajač Lige prvaka i Svjetskog klupskog prvenstva, Ancelotti, završio je na prvom mjestu ispred drugoplasiranog Sir Alexa Fergusona i slabog osmog mjesta Interovog trenera Roberta Mancinia.

Engleski izbornik Fabio Capello završio je na 11 mjestu, iako je donio naslov prvaka Španjolske Realu iz Madrida, Romin Luciano Spalletti završio je na 15. mjestu.

Ovako izgleda top deset trenera današnjice:
1. Carlo Ancelotti (Milan)
2. Alex Ferguson (Manchester United)
3. Juande Ramos (Tottenham Hotspur)
4. Arsene Wenger (Arsenal)
5. Jose Mourinho (Without a club)
6. Rafael Benitez (Liverpool)
7. Frank Rijkaard (Barcelona)
8. Roberto Mancini (Inter)
9. Miguel Angelo Russo (Boca Juniors)
10. Gustavo Alfaro (Arsenal di Sarandi)
Kocka li se Milan s povjerenjem navijača?
Godina je 2006. Pred sam kraj sezone. Milan igra polufinalne utakmice s Barcelonom. U prvenstvu su također odlični, nekoliko kola prije kraja prvenstva mrtva utrka Juventusa i Milana se nastavlja. Pratitielji su već davno otpali.

Situacija jednom riječju idilična. No samo nekoliko tjedana kasnije situacija je sasvim promijenjena. Milan je ispao u polufinalu Lige prvaka od Barcelone, a Juventus osvojio još jednu titulu italijanskog prvaka.

U posljednjem kolu na San Siru, Milan je dočekao Romu. Andriy Shevchenko promatra utakmicu u društvu Silvia Berlusconia iz svečane lože. Navijači već nagađaju, njihovog dotadašnjeg idola više neće gledati u crveno-crnom dresu. Sheva je popustio pred „ženicom“ i milijunima Romana Abramovicha. Uskoro vijest postoja službena, navijači ne mogu saktiri razočaranje, no iz uprave obećaju: „Dovest ćemo adekvatnu zamjenu“.

Špekulira se raznim imenima. Najčešće onim Fernanda Torresa, ali i Zlatana Ibrahimovića, Samuela Eto'oa, Didiera Drogbe i Ruuda van Nistelrooya. Zatim slijedi novi šok. Milan je upleten u Calciopoli skandal, prijeti mu neigranje Lige prvaka slijedeće sezone i napuštanje kluba od strane glavnih igrača.

Gotovo dva mjeseca se čeka odluka o sudbini Milana. Navijači su na rubu živaca. Na kraju tri tjedna prije završteka prijelaznog roka sudbina Milan je poznata. U prvenstvo se kreće sa 8 bodova zaostatka, a UEFA dozvoljava Milanu nastup u Ligi prvaka. Sada upravi Milana preostaje potražiti adekvatnu zamjenu za Shevchenka i umiriti navijače. Berlusconi im javno obećaje veliko iznenađenje. No Inter je u međuvremenu „oteo“ Milanu Ibrahimovića. 1:0 za gradskog rivala.

Sad svi očekuju Milanov odgovor i dovođenje Fernanda Torresa, a onda doista stiže Berlusconievo iznenađenje. Pomalo zaboravljeni brazilski napadač, koji zbog ozljede nije igrao gotovo godinu dana, sletio je u Milanello. Nema što, Berlusconi je doista iznenadio navijače.... samo kako???

Navijači polako iskazuju gnjev. Ubrzo Adriano Galliani “staje“ pred njih i poručuje: „Klub je bio u velikim problemima. Stoga je primarni cilj bio zadržati postojeći kadar. Sljedeće godine osnažit ćemo momčad na svim pozicijama, a budite uvjereni da će i jedno svjetsko ime sletiti u Milan.“.

Sezona je duga i teška. Milanova momčad je u nazavidnim godinama, ne klupi nema adekvatnih zamjena, a ozljede ključnih igrača (Pirlo, Gattuso, Nesta) pokazale su se presudima u prvom dijelu sezone kada je Milan bio neprepoznatljiv. U Ligi prvaka se još koliko toliko guralo. Navijači traže pojačanja. U siječnju Milan angažira iz reala otpisanog Ronalda i kapetana Lazia Massima Odda. Obojica ne predstavljaju dugoročna rješenja, no dovedeni su da se popune praznine. Barem do ljeta kada bi prema Berlusconievim riječima u Milanello trebao stići tada ponajbolji igrač svijeta – Brazilac Ronaldinho.

Ukoliko pak ne uspije dovest njega, Silvio ovog puta obećaje Samuela Etoa ili Didera Drogbu. Najbolji taktičar na svijetu odveo je do kraja te sezone momčad koju nitko nije vidio kao pravu opasnost do naslova Europskog prvaka. Uspjeha koji je utišao, tada već zbog silnih neispunjenih obećanja, poprilično uznemirene navijače.

Stiglo je i ljeto. Bez obzira na uspjeh kluba apsolutno je svima jasno da Milanu trebaju pojačanja. Ova momačad nije dovoljna za borbu na svim frontama. Tijekom ljeta svakog dana Milan se povezuje s novim imenom. I tako jednog srpanjskog dana osvanuli su natpisi „David Suazo, služebeno u Milanu“. Iako se stalno povezivao s Interom, Milan je prema riječima Galliani uzvratio udarac za Zlatana Ibrahimovića od prošle sezone. No, Galliani je još jednom prevario navijače. David Suazo nekoliko dana kasnie predstavljen je u Interovom dresu kao pojačanje za iduću sezonu. 2:0, za gradskog rivala.

Kako bi osvjetlili obraz pred navijačima, Berlusconi i Galliani sada još glasnije obećaju dolazak brazilskog čarobnjaka Ronaldinha. Iz Barcelone sve demantiraju, no iz Milan poručuju: „Prvi smo u utrci za njegov potpis“, „Ako Barcelona odluči prodati Brazilca, prvo će se nama javiti“, „Ako Brazilac odluči napustiti Barcelonu, navijačima poručujemo da sigurno dolazi u Milan“. Nova sezona je počela, Ronaldino je i dalje u Barceloni, no izgleda i ne baš više onako sretan kao ranije. Sve češće je na klupi, i sada više nikoga nebi iznenadilo da Brazilac i napusti Bracelonu.

U Milanu ga navijači isčekuju s nestrpljenjem, svi predosjećaju da je došlo vrijeme za njegov odlazak. Mediji luduju bombastičnim natpisima i povezivanjem s Milanom sve dok jednog jutra nije osvanuo natpis da se Inter uključio u utrku za Ronaldinha. Navodno ga trener Mancini vidi kao idealnog partnera Zlatanu Ibrahimoviću. I sam Zlatan se jučer oglasio. „Ronnie come to me“. Nije se dugo čekalo na odgovor iz Milana. Berlusconi je prvo poručio kako Brazilac nikada nije ni bio njihova meta, da bi Galliani nakon toga izjavio kako Milanu on ne treba jer sada imaju Pata.

Je li moguće da se u Milanu nakon jedne fantastične izvedbe ovog golobradog teenagera zaključili da će on odmah riješiti sve probleme. Navodno se opet računa i na Ronalda, koji je više vremena proveo u bolnici nego na terenu otkako je došao u Milan. Možda se iz viđenog protin napolia doista i moglo zaključiti da Milanu ne treba nitko u napdu, no iz svega navedenog je nekako realnije zaključiti da se u Milanu pripremaju na još jedan poraz na nogometnoj tržnici. I prema svemu sudeći još jednom od najljućeg suparnika.

Nama se pak navijačima ostaje tješiti činjnicom da se trofeji ne osvajuju na nogometnoj tržnici već na terenu, a Milan je prošle sezone bio u tome gotovo besprijekoran. Ipak ptanje je do kada se može ovako, s ovakvom transfer politikom i ovim igračima. Također je istina da je Inter apsolutni šampion u domaćoj ligi, ta da nastave li ovako samo je pitanje kada će zagospodariti i Europom.

Sve u svemu može se zaključiti da se Milan opasno kocka s povjerenjem svojih navijača. Berlusconi i kompanija očito ponekad zaboravljaju da klub živi zbog njih, a ne oni zbog njega. Nije tajna da su Milanu navijači i ove sezone, bez obzira na osvojenu Ligu prvaka na San Siru okrenuli leđa. To je vidljivo i na rezultatima Milana kod kuće. Ali razlog leži u činjenici što oni više u svoj klub i upravu namaju povjerenja. Oni najmanje zaslužuju da im se „mažu oći“. Trenutno je spas pronađen u novom idolu. Novoj nadolazećoj zvijezdi Alexandru Patu, u kojem se vidi spasitelj. Osim toga svi nekako vjeruju da Milan ponovno može do naslova Lige prvaka.

No koliko je to realno za očekivati!? Ne uspije li Milan ponoviti taj uspjeh, a izgubi bitku za Ronaldina pitanje je kakvu će podršu imati narednih godina na San Siru.

Sve o AC Milanu

MOJI LINKOVI

BROJAČ POSJETA
18483

Powered by Blogger.ba